Zašto avioni koriste kerozin (mlazno gorivo)?

Apr 29, 2026|

Danas uzimamo zdravo za gotovo da mlazni avioni sagorevaju kerozin. Ali u ranim danima avijacije, avioni su radili na isti benzin kao i vaš automobil. Zašto se meni tako potpuno promijenio? Ova historija nije samo priča o tehnologiji goriva-već je saga o sigurnosti, performansama i inženjerskim kompromisima-.

Prvi dio: Klipna era (1903-1940-e) – kratka vladavina benzina
Prvi let braće Wright koristio je benzin. Svi rani avioni su koristili klipne motore, slične automobilskim motorima, tako da je benzin bio prirodan izbor.

Ubrzo su se pojavili problemi:

Kucanje motora (detonacija): Da bi povećali snagu, pilotima su bili potrebni veći omjeri kompresije, ali bi se običan benzin{0}}samozapalio i detonirao. To bi moglo smanjiti snagu ili čak razbiti cilindre.

Visoka isparljivost: Benzin lako isparava na sobnoj temperaturi, stvarajući zapaljive pare. Tokom Prvog i Drugog svetskog rata, mnoge letelice su se zapalile ili eksplodirale na zemlji tokom dopunjavanja goriva usled statičkih varnica.

Zaleđivanje karburatora na nadmorskoj visini: vodena para u usisnom vazduhu bi se zamrznula u karburatoru na velikoj nadmorskoj visini, blokirajući motor. Rani piloti su ponekad morali ručno kapati antifriz u karburator.

Tridesetih godina prošlog vijeka pronađeno je rješenje u obliku zračnog benzina, poznatog i kao Avgas. Dodavanjem hemikalije zvane tetraetil olovo u gorivo, oktanski broj je povećan sa 40 na 100/130 ili čak više. Ovo novo gorivo, Avgas, korišteno je za pogon nekih od najpoznatijih aviona Drugog svjetskog rata, uključujući lovac P-51 Mustang i bombarder B-29 Superfortress. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, toksični efekti olova postali su glavna briga, a granice oktanskog broja su dostignute, što je navelo inženjere da traže alternativna rješenja.

Drugi dio: Revolucija mlaznjaka (1940-e) – Benzin je osuđen
Mlazni motor je rođen 1940-ih (njemački He 178, britanski Gloster E.28/39). Njegova komora za sagorijevanje zahtijevala je gorivo koje je moglo:

Ubrizgava se pod visokim pritiskom i gori stabilno.

Može lako teći čak i kada je stvarno, stvarno hladno - govorimo -50 stepeni ili -58 stepeni F, što je vrsta temperature koju biste doživjeli kada ste na visini krstarenja.

Podmažite klip{0}}pumpe za gorivo visokog pritiska.

Benzin je pao na sva tri testa.

Svojstvo Zahtjevi za benzinski mlazni motor
Tačka paljenja ~ -43 stepena (-45 stepeni F) - Izuzetno zapaljivo > 38 stepeni (100 stepeni F) radi sigurnosti
Niska-Temperatura se učvršćuje oko -40 stepeni (-40 stepeni F) Mora teći ispod -50 stepeni (-58 stepeni F)
Podmazivanje Vrlo slabo (suvo) Potrebno je malo podmazivanja za pumpu za gorivo
Ni dizel gorivo se nije smatralo dobrom opcijom. Jedan od razloga je taj što je zaista gust i što se ne kvari lako, što ga čini teškim za upotrebu u motorima. Takođe, kada je hladno, dizel gorivo postaje još gušće i teče polako, kao med. I da stvar bude još gora, može ostaviti gadne naslage ugljika koje mogu oštetiti motor s vremenom.

Inženjeri su skrenuli pažnju na kerozin, koji se često smatra savršenom sredinom - nije previše lagan kao benzin, nije pretežak kao dizel.

Treći dio: Trijumf kerozina (1950-1960-e) – Postavljanje standarda
Britanija je prednjačila: kasnih 1940-ih, de Havilland je razvio kerozin visoke{1}}čistoće za mlazni avion "Komet", nazvavši ga Avtur (Gorivo za vazduhoplovstvo). Kada je kometa prvi put poletela 1952. godine, sagorela je kerozin.

Sjedinjene Države su pristupile pokušajima i greškama u pronalaženju pravog goriva. U početku su američke ratne snage koristile "široko{1}}" gorivo pod nazivom JP-1, koje je bilo slično teškom benzinu. Međutim, ovo gorivo je izazvalo mnogo problema, uključujući naslage koksovanja i česte opasnosti od požara zbog curenja. Kasnije, tokom Korejskog rata, avion F-86 Sabre koristio je JP-4, mješavinu benzina i kerozina. Iako je bila manja vjerovatnoća da će se JP-4 smrznuti, bio je vrlo zapaljiv, što je dovelo do mnogih nesreća na zemlji.

konačno rješenje:

Vojska: JP-8 (usvojen od 1970-ih nadalje) – u suštini kerozin sa malim količinama anti-aditiva protiv statike i zaleđivanja.

Za avione postoje dvije glavne vrste goriva: Jet A i Jet A-1. Jet A se koristi u SAD i ima visoku tačku smrzavanja, dok se Jet A-1 koristi u drugim zemljama i može podnijeti zaista niske temperature, čak i do -47 stepeni ili -53 stepena F. Vremenom su ove dvije vrste goriva postale standard za cijeli svijet.

Svake godine potrošimo ogromnu količinu mlaznog goriva - oko 300 milijardi litara. I shvatite ovo, skoro svi mlazni avioni, nevjerovatnih 99%, rade na gorivo napravljeno od kerozina.

Dio 4: Zašto je kerozin pobijedio – tehnički pregled
Kada je tačka paljenja goriva visoka, iznad 38 stepeni ili 100 stepeni F, to znači da se ne može zapaliti od otvorenog plamena kada je na sobnoj temperaturi. Ovo je zaista važno jer smanjuje rizik od požara kada se gorivo rukuje na zemlji ili ako dođe do curenja tokom leta.

niska tačka smrzavanja (< -47°C / -53°F): Remains fluid at typical intercontinental cruise altitudes (around -50°C / -58°F).

Termička stabilnost: Ne razgrađuje se lako niti formira naslage ugljenika u izmjenjivačima topline goriva-ulja (koji rade iznad 150 stepeni / 302 stepena F), koji bi mogli začepiti precizne mlaznice goriva.

Povoljna gustina energije: Ima oko 12% veću zapreminsku gustinu energije od benzina, što znači veći domet.

Odgovarajuće podmazivanje: Pruža dovoljno podmazivanja za klipove pumpe za gorivo visokog-pritiska (iako moderni ultra-niski-kerozin ponekad zahtijeva dodatne poboljšivače mazivosti).

Dio 5: Budućnost – Koliko će još dugo dominirati kerozin?
Izazivač 1: Održivo avionsko gorivo (SAF)
Održivo avionsko gorivo, ili SAF, nastaje od stvari kao što su otpadna ulja, smeće iz gradova ili ostaci sa farmi. Veoma je sličan kerozinu koji dobijamo iz fosila, tako da ga možemo miješati s tim gorivom trenutno - do pola i pola. Veliki plan je da do 2050. godine uopšte ne bude emisija ugljenika.

Challenger 2: Tečni vodik (LH₂)
Airbus planira do 2035. godine uvesti avione na{0}}vodinik. Vodonik ima nultu emisiju ugljika i vrlo visoku gravimetrijsku gustinu energije. Međutim, njegova zapreminska gustina je izuzetno niska, što zahtijeva velike, teške kriogene spremnike. Izazovi poput vodonične krtosti i opasnosti od eksplozije ostaju.

Challenger 3: Baterija-Električna
Izvodljivo samo za male regionalne avione koji lete ispod 500 km (310 milja). Gustina energije baterije je oko 50 puta manja od kerozina, što onemogućuje velike,{4}}mlaznice na duge udaljenosti.

Još dugo vremena, vjerovatno do 2050. godine, veliki avioni će i dalje koristiti kerozin ili slično gorivo napravljeno u laboratoriji. Ova vrsta goriva postoji već neko vrijeme, ali je zaista dobra u onome što radi i teško je pronaći nešto bolje. To je kao standardni jezik letenja, star, ali i dalje najbolji izbor.

Epilog: Izraziti detalj
Frank Whittle, britanski inženjer, patentirao je mlazni motor još 1930. godine. U početku je koristio benzin u svojim testnim platformama, ali nije baš išlo kako je planirano. Motor bi snažno vibrirao i limenke bi izgorele. Frustriran, Whittle je odlučio isprobati kerozin - i to je promijenilo igru-. Motor je odmah počeo da radi glatko. Od tada je bilo jasno da benzin nije najbolji izbor za velike avione. Bilo je jednostavno previše nestabilno, prebrzo i preopasno. S druge strane, kerozin se pokazao kao pouzdan partner za letenje. Njegov spor i ujednačen tempo učinio ga je savršenim za nebo.

Pošaljite upit